Filmaš mjeseca - Alen Munitić

Pročitaj sve
1. travnja, 2020
Uredništvo

Intervju s filmašem mjeseca za travanj 2020.

Direktor Kina Mediteran i Festivala mediteranskog filma Split, predsjednik Hrvatske mreže neovisnih kinoprikazivača 

"Za mene je kratki film pravo malo filmsko veselje. Iako se kratki filmovi najčešće vežu uz mlade autorice i autore, potrebno je zaista veliko umijeće da u malo vremena ispričate dobru priču, a uz to odradite kvalitetno i tehnički dio posla. I baš zato što je to tako izazovna forma, ništa me ne može razveseliti i probuditi osjećaj uzbuđenja kao što to može gledanje odličnog kratkog filma."

***


1. Što je za vas kratki film?

Za mene je kratki film pravo malo filmsko veselje. Iako se kratki filmovi najčešće vežu uz mlade autorice i autore, potrebno je zaista veliko umijeće da u malo vremena ispričate dobru priču, a uz to odradite kvalitetno i tehnički dio posla. I baš zato što je to tako izazovna forma, ništa me ne može razveseliti i probuditi osjećaj uzbuđenja kao što to može gledanje odličnog kratkog filma. 


2. Zašto je kratki film bitan? Koja je njegova najveća prednost, vrlina?

Kratki film je bitan jer je on dio putovanja svakog filmaša do dugometražnog filma i pruža nam priliku da upoznamo mlade filmske snage. Autorima pak ova forma daje i mogućnost eksperimentiranja i pomicanja ustaljenih granica. Za mene je najveća prednost kratkog filma što prisiljava autora na pronalazak storytellinga koji gledatelja odmah „uvuče“ u radnju i likove, upravo zbog vremenske nemogućnosti da u priči razlaže velike detalje. A to je baš izazov! 


3. Koji vam je najdraži kratki film? Zašto?

Jako mi je teško ovo pitanje, ali ako moram „ispalit“ jedan naslov onda bi to bio Onda vidim Tanju (2010) redatelja Jurja Lerotića. Jako topla i životna priča o odrastanju i zaljubljivanju koja još otvara ozbiljna i teška pitanja, a sve skupa napravljeno u tehnici fotografija, baš kao iz nekog obiteljskog albuma. Jednostavno taj film ima „ono nešto“ što mi je teško bolje opisati riječima. Među filmovima koji se nalaze na vašoj platformi preporučio bih nekoliko njih snimanih u Splitu – Tlo pod nogama (2013) Sonje Tarokić, Nas dva (2015) Andrije Mardešića i Priča o Mari iz Velog Varoša (2013) Igora Šeregija. Ali na croatian.film platformi se nalazi toliko blaga i zaista vam hvala na tome jer je bilo prijeko potrebno da domaće kratkiše imamo na jednom mjestu. 


4. Kao predsjednik Hrvatske mreže neovisnih kinoprikazivača, možete li nam reći kako se nezavisna kina nose s trenutačnom situacijom s COVID-19 virusom i zatvaranjem? Kako će ova situacija utjecati na njih? Jeste li počeli raspravljati o načinima kako im pomoći? Naravno, ovo pitanje se odnosi i na vas kao direktora Kino Mediterana koje je isto zatvoreno. 

Čim su se, odlukom Stožera civilne zaštite, sva kina zatvorila, u nekoliko smo dana prikupili podatke članova Kino mreže i pripremili analizu stanja i procjene gubitaka koje smo poslali Ministarstvu kulture. Radi se na mjerama pomoći kinima. Kina se zaista jako puno financiraju od prodanih ulaznica i naši će članovi osjetiti značajan pad prihoda, a dugo će trajati i oporavak jednom kada ova situacija završi. Ugrožena su brojna radna mjesta, pogotovo vanjskih suradnika koji su odmah po zatvaranju kina ostali bez angažmana. Međutim, najvažnije je da sada svi ostanemo doma, a kad sve ovo prođe, siguran sam da će se i publika vratiti u kina.  


5. Kao direktor Festivala mediteranskog filma Split, koji se treba održati u lipnju ove godine, možete li nam reći kako trenutačna situacija s virusom COVID-19 utječe na organizaciju festivala? Hoće li se festival održati? Imate li neki ‘plan B’ ako zabrana javnih okupljanja potraje? 

FMFS bi trebao početi 4.6., a ovih dana završavamo selekciju filmova te radimo na "planu B" ukoliko se zabrana okupljanja produlji. Ne možemo vam otkriti detalje, ali jedno je sigurno – 13. FMFS neće biti nesretan i održat će se čim to bude moguće.  


6. Natjecateljski program 'Ješke' u kojem se prikazuju hrvatski kratkometražni filmovi u sklopu Festivala mediteranskog filma Split svake godine privuče velik broj filmaša koji prijavljuju svoj film, ali i mnogobrojnu publiku. Možete li nam reći nešto više o ovom programu? Kako se razvijao? Imate li neke nove planove za ovaj program? 

„Ješke“ su program koji FMFS ekipa jako voli, a svih ovih godina zavoljela ga je i publika. Kratke domaće filmove prikazujemo u glavnim terminima, neposredno pred dugometražni film i tako im dajemo jako veliku vidljivost. Puno autora ima tremu predstaviti film pred tisuću gledatelja u Ljetnom kinu Bačvice, ali osjećaj je zaista poseban, pogotovo kada vas prihvati zahtjevna splitska publika. Pobjednik ovog programa dobiva i najveću novčanu nagradu u Hrvatskoj u iznosu od 13 tisuća kuna, a od novosti za ovu godinu moramo istaknuti i smanjenje broja odabranih filmova, kako bi svi bili prikazani u Ljetnom kinu Bačvice, te uvođenje nagrade za najbolji scenarij i nagrade publike u visini od 5 tisuća kuna u svakoj kategoriji. 


7.  Bili ste među prvima koji su otvorili svoj VoD kanal za besplatno gledanje u kojem nudite 22 odlična filma prikazana na Festivalu mediteranskog filma Split. Sve pohvale na ovom velikodušnom koraku. Kako ste došli na tu ideju? Većina ostalih platformi, produkcijskih i distribucijskih kuća odlučila je javno podijeliti svoje filmove, a nastao je i svojevrsni pokret #ostanidoma. Kako komentirate ova događanja? Što će ona značiti za distribucijske kuće? Slažete li se s izjavom da se postojanje online platformi za gledanje filmova sada pokazalo nužnim za kulturu?  

Kino Mediteran je jedan specifičan projekt gdje ne postoji mogućnost da se filmovi repriziraju puno puta, a ustanovili smo i da publika kroz razne postojeće VOD platforme lako može doći do komercijalnijih naslova, ali puno teže do onih europskih, nezavisnih, a oni su u fokusu našeg kino programa. Tako već više od godinu dana radimo na razvoju Kino Mediteran VOD platforme baš kako bismo našim gledateljima omogućili da „uhvate“ ono što nisu pogledali u kinima, a što se odnosi na nezavisni europski film. Još prošlog Božića ponudili smo publici da pogledaju propušteno i to po zaista povoljnim cijenama tako da smo filmove imali spremne na platformi. Onog trena kada smo zatvorili kina zbog ove situacije, učinilo nam se logičnim da damo publici mogućnost da pogledaju ove naslove iz naše distribucije. Nismo očekivali da ćemo postati viralni, a u 3 tjedna naše je filmove pogledalo 20 tisuća ljudi. Generalno, cijeli pokret #ostanidoma pokazao je koliko je kultura važna u ovim vremenima te mnogima pruža utjehu i kratak, ali potrebni bijeg od ozbiljnih vijesti i problema.  Upravo se sada vidi da je važno ulaganje u dostupnost kulturnog sadržaja online te se nadam da će se i fondovi otvoriti u tom smjeru. Mi trenutno koristimo VIMEO sustav, ali radimo na razvoju kvalitetnije VOD platforme i zanimljivo je da smo baš prošle jeseni taj projekt prijavili na više natječaja za financiranje, a da nigdje nije odobren.  


8. Koliko nam kultura znači u vremenima kada se od nas očekuje da ostanemo doma? Imate li neke preporuke za naše čitatelje u pogledu besplatnih kulturnih sadržaja koja su im dostupna online?

Kultura nam jako puno znači u ovim vremenima i sad se vidi da čak i oni kojima je kultura „trn u oku“ koriste razne besplatne kulturne sadržaje koji su dostupni. Preporuke su brojne: od genijalnih „kratkiša“ na vašoj platformi, preko odličnih dokumentaraca koje nam nude Restart i Factum pa sve do online muzeja, predstava i koncerata. Svatko može naći nešto za sebe, a ja sam siguran da će publika zapamtiti sve što je kulturna scena napravila u ovoj situaciji te će nam se po završetku ove priče vratiti u kina, kazališta, muzeje i koncertne dvorane u još većem broju.  

Preporuka za gledanje: Tlo pod nogama (Sonja Tarokić, 2013.)